Za sve ove godine putovanja, rijetko je kiša kvarila planove. I ovaj put, na Kosovu je sunce vladalo većinu vremena, kao da su i oblaci znali da ne treba da prekriju ono što vrijedi vidjeti. Prizren nas je dočekao u svom najboljem izdanju – okupan svjetlom, mirisima i šumom rijeke Bistrice koja razigrano prolazi kroz srce grada. Kao i mnoge gradove do tada, i ovaj smo prešli pješke – polako, pažljivo upijajući sve slojeve koje skriva. Poznati miris ćevapa jugovina je razbacivala po cijeloj čaršiji. Primamljivo, nema šta - iako pomalo neočekivano, s obzirom na to da je vrijeme posta....