Za mene je Siam Riep bio pravo otkriće. Svaki grad ima neko svoje slavlje. Okite se ulice, pojave se ulični prodavci, narod se sredi, pa pije, jede, paradira uzduž i poprijeko i traži sebi zabavu. E, taj vašar, da ga tako nazovem, u ovom gradiću je izgleda svaki božji dan. Teško je opisati nevjerovatnu energiju koje vlada u ovoj svojevrsnoj stanici za kmerske hramove, odmaralištu za milion istraživača koji tokom godine dolaze da udahnu dah daleke prošlosti. Tuk tukovi poput pčelica od jutra do mraka jezde ulicama grada. Razvoze ljude pristigle u njihov grad iz cijelog svijeta. Moglo bi se...

Pustolovna avantura u središte drevne kambodžanske civilizacije i posjeta Siam Riepu (Siem Riep) i Angkor hramovima od kojih su najpoznatiji Angkor Vat (Angkor Wat) Bajon (Bayon), Pria Kan (Preah Khan), Ta Prom (Ta Prohm) i Pnom Bakeng (Phnom Bakheng).

Škorpije, zmije, tarantule, cvrčci, crvi i još neke bube. Nekad hrana za preživljavanje u vrijeme režima Crvenih Kmera, sada se u hrpama, u golemim posudama nudila na prašnjavoj pijaci pored puta. Razmišljao sam i dalje o tome, dok je razlistala šuma treperila preda mnom. Krila je u sebi drevne hramove, starije i od onih u Angkor Vatu. Zviždukali su kroz svoje otvorene vrhove i pripremali duhove prošlosti na naš dolazak.    Slike pored puta Slika zbrke i nereda je bila tek u nagovještaju dok smo napuštali Pnom Pen (Phnom Penh), a kako smo odmicali, dobijala je sve više na svojoj...

Crni je očigledno bio vođa. Po prepredenom prikradanju i spuštenom pogledu naveo me da mislim da je nepredvidiv, što znači da se ne mogu osjećati lagodno. Ostali, nepravilno raspoređeni, kao da su čekali na znak. Mračna ulica i poneka treperava sijalica stvarali su idealnu scenografiju za događaj koji se već odvijao u mojoj glavi. Kažu da je u ovakvim situacijama najbolje ostati miran i praviti se da ne postoje. Možda da se pravim da ni mi ne postojimo. Možda ne tražimo prokleti restoran po mračnim ulicama i u potpuno nepoznatom gradu. Po tome, upravo nisam stao u fekalije što se...