Treće je jutro u Puerto Viehu (Puerto Viejo). Nakon trećeg pokušaja nalazim mjesto gdje ću popiti kapućino, što u zemlji kafe, vjerovali ili ne, nije lako naći. Sjednem na terasu jedne barake i posmatram plažu i okean. U plićaku nasukana i prevrnuta olupina broda čini upečatljiv dekor. Među palmama kamper francuskih tablica. Pitam se gdje su i kad njegovi putnici započeli svoje putovanje. Jedan od silnih pasa lutalica kruži oko vozila. Dosad sam se uvjerio da su bezopasni. Malo dalje šator, dodatno ogrnut crnim najlonom. Ispred njega mlada trudnica u kupaćem kostimu prostire veš na špagu razapetu između dva drveta....

Dok istraživanje kostarikanske pacifičke obale počne, pijem iznenađujuće dobar kapućino na prašnjavom stajalištu u mjestu Haucas i razmišljam o krokodilima. Mini bus samo što nas je ostavio, zajedno sa oblakom prašine i bez uputa kako dalje do plaže Grande, našeg krajnjeg odredišta. Tamo, u rijeci Tamarindo koja razdvaja plažu Grande (Playa Grande) od plaže Tamarindo (Playa Tamarindo) i istoimenog grada i ulijeva se u Tihi okean, ima tih krokodila. To i nije neki problem, nisam se ni mislio kupati u rijeci. Problem je što ponekad neki od golemih gmazova zapliva i okeanom. Bilo je i napada sa teškim posljedicama po...

Crvena krntija trza i gasi se, ali nekim čudom nastavlja da brekće i pronalazi put kroz saobraćajnu gužvu. Špica je i prilazi ka San Hozeu (San Jose) su zakrčeni. Pakleno je vruće, a ovo nepouzdano vozilo bez klime prijeti da u potpunosti pokopa moje uzbuđenje novom pustolovinom, koje je ionako već u dva navrata grubo narušeno i pitam se šta nas još čeka. Za početak, zna li ovaj čikica uopšte gdje nas vozi? Da to opravdano pitam, uvjeravam se trenutak kasnije kad usporava pokraj svojih kolega taksista i pominje im ime našeg hotela. Misao o tušu me razvedrava. Misao da...