Nakon nekih pet kilometara vožnje uzbrdo od Srebrenika, ukazaće se hladni kameni zidovi Starog grada Srebrenika. Posađeni na vrh nepristupačne stijene već iz daljine su odisali mističnošću. Jedini prilaz bio je naizgled krhki drveni most iznad uzane provalije.

Reklo bi se da je utvrđenje bilo neosvojivo u prošlosti, ali istorija govori da je Stari grad Srebrenik promijenio mnogo vladara. Smjenjivali su se Mađari, bosanski i srpski vladari, Osmanlije. Sve ih je stari grad nadživio. Nažalost, ne može mnogo toga da nam kaže o svojim počecima. Ne zna ni kad je rođen. Spominje ga ban Stjepan II Kotromanić u svojoj povelji iz 14. vijeka. To je ujedno i njegov prvi pomen, ali je vjerovatno stariji dosta od toga. Kad mu se čovjek približi postaje još misteriozniji. Bez posjetilaca još i više.

Iz kompaktne cjeline somouvjereno su štrčale četiri kule štiteći omaleni dvorac svojim debelim, golim zidovima. Izdvajala se velika i najviša donžon kula. Sunčan dan je narušavao mističnu atmosferu, ali pogled koji se pružao na dolinu zagrljenu padinama Majevice ostavljao je beza daha.

Dole niz stjenovite kosine, u preko 50 metara dubokoj provaliji tražio sam nevidljivu osvajačku vojsku i pitao se kako je uopšte bilo moguće osvojiti ovu sa svih strana odsječenu stijenu. Moj saputnik se rugao nevidljivim napadačima, dovikivao im pogrde. Zamišljam ih kako bježe. Među njima i ugarskog kralja Lajoša. Negdje u tom metežu, kažu da je izgubio državni pečat. Bunar sa vodom ispod mojih nogu podsjeti me na drugu legendu, onu o odsječenim glavama koje su u njega bacane. U tu suludost mi je teško povjerovati. Pogledam i ka nekim hodnicima misleći koji je onaj tajni iz kojeg se niko živ nije vratio. Lako je u ovakvom okruženju bilo dozvati legende. Čak i onu najgoru, o vladaru koji je u jednu od soba živu zazidao svoju trudnu suprugu. Po legendi njen duh nikad nije napustio ovo mjesto. Možda nas sad prati, dok hodamo grbavim stepeništima stare utvrde. Čak i da je tako, šetnja kroz istoriju bila je završena. Glas mujezina iz obližnje džamije raspirio je legende i maštarije o njima i vratio me u stvarnost. U toj stvarnosti kupio sam suvenir, pozdravio prodavca karata na izlazu i napustio rodno mjesto prvog bosanskog kralja.

Stari grad Srebrenik

Srebrenik, jedna je od najstarijih tvrđava u BiH ujedno je i jedna od najočuvanijih tvrđava iz srednjeg vijeka. Sastoji se od tri povezana dijela, ima četiri kule i manji dvorac. Bedemi koji su činili glavni odbrambeni omotač grada i vanjski zidovi kula debljine su oko 1,5 metara. Visinska razlika između najniže i najviše tačke na kojoj se nalazi  kula je oko 13 metara. Stari grad je podignut na stijeni nepristupačnoj za napade koja se izdiže iznad okolnih naselja u visini od oko 50 do 70 metara.

U ovom srednjovjekovnom zamku rođen je prvi bosanski kralj, Tvrtko I Kotromanić, a najstariji izvor u kojem se Srebrenik izričito spominje je povelja bana Stjepana II Kotromanića iz 1333. godine. Stari grad Srebrenik je 2004. godine proglašen za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Konak Suljagića u Donjoj Špionici sa pratećim objektima

Konak Suljagića nije bilo lako pronaći. Kružili smo izvjesno vrijeme i čak i nakon instrukcija mještana imali poteškoće da ga uočimo. Neočekivano za nacionalni spomenik pod zaštitom države. Zaštita izgleda nije podrazumijevala i održavanje, tako da smo seosko imanje zatekli potpuno zaraslo u korov, toliko da mu nismo mogli prići. Čak ni oko kamere nije moglo u potpunosti da se probije kroz gusto rastinje.  

Konak Suljagića sa pratećim objektima rijedak je i veoma dobro očuvan primjer seoskog gazdinstva. Radi se o autentičnoj katnoj kući sa prepustom tzv. čardakliji. Analizom stilskih osobina i poređenjem sa sličnim objektima pretpostavlja se da je objekat iz 19. vijeka, dok su prateći objekti (štala, magaza, koš za kukuruz, ambar, pušnica) izgrađeni između 30-ih i 60-ih godina prošlog vijeka. Staro seosko gazdinstvo nalazi se u blizini Srebrenika.