Tu, u srcu Bosne, smjestio se Travnik. Grad jedinog književnika nobelovca sa ovih prostora, poznat je i kao grad vezira, grad sa najviše turbeta u BiH, te jedini grad sa dvije sahat kule. Travnik se prvi put spominje 1463. godine u izvještaju trogirskog kneza koji se nalazi u arhivu grada Zadra. Od tada vezirski grad je svjedočio brojnim istorijskim događajima i bio mjesto odakle su nekih 150 godina brojni veziri, njih 77, upravljali bosanskim pašalukom. Njihovo stolovanje je ostavilo trag na arhitekturi grada i izdvojilo ga od drugih bosansko-hercegovačkih gradova.

Poseban doprinos slavi grada dao je i veliki književnik Ivo Andrić, jednako kao i njegov čuveni roman Travnička hronika. Posjeta ovom gradu nije potpuna bez kafe u čuvenoj Lutvinoj kahvi, kafanici na Plavoj vodi, i bez jednako čuvenih travničkih ćevapa. Za sretan put kupite jedan od sireva, travnički ili vlašićki, za koje mnogi pogrešno misle da su jedan te isti. Da li je Travnik zaista grad sa dušom, vjerovatno je lični doživljaj, ali je sigurno grad koji ima šta ponuditi onima koji ga posjete. Šta vidjeti u Travniku? 

Travnička tvrđava (Stari grad)

Par minuta uspinjanja strmom ulicom Varoš i stiže se pred jednu od najočuvanijih srednjovjekovnih tvrđava u BiH i jedini spomenik iz srednjeg vijeka koji se sačuvao u ovom gradu. Postoje neke pretpostavke o njenom nastanku, ali se ne zna tačno vrijeme niti ko stoji iza njene gradnje. Na platou unutar tvrđave ističe se masivna šesnaestougaona kamena kula sa puškarnicama u gornjem dijelu. Za zasvođenu pravougaonu zgradu pored pretpostavlja se da je bila crkva, ali se to ne može reći sa sigurnošću.

Tvrđava je svoj konačni izgled dobila za vrijeme turske vladavine. U njenom sklopu je sagrađena prva džamija u gradu od koje je ostala samo munara. Nekada je Travnička tvrđava svjedočila burnoj prošlosti, služila brojnim vezirima, bila gubilište za neposlušne, a danas je mjesto održavanja različitih tradicionalnih manifestacija, slikarskih kolonija, mnogobrojnih stalnih ili povremenih izložbi i drugih različitih dešavanja. Osim toga, bićete „počašćeni“ lijepim pogledom na vezirski grad i dolinu rijeke Lašve. Cijena ulaznice je 2,5 KM.

Rodna kuća Ive Andrića

Književnik i nobelovac Ivo Andrić rođen je u Travniku, u mahali Zenjak. Ivo Andrić je jedini autor sa ovih prostora koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, 10. decembra 1961. Njegova rodna kuća tipične bosanske arhitekture je rekonstruisana i pretvorena je u Spomen-muzej koji je kasnije preimenovan u Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića. U muzeju se nalazi stalna izložbena postavka posvećena životu i djelu ovog književnika. U sklopu postavke su rodne sobe, sobe posvećene romanu “Travnička hronika”, fototeke sa fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, te biblioteke sa umjetničkom zbirkom. Ulaz u muzej: 3 KM

Plava voda i Lutvina kahva

Plava voda je veliko vrelo koje izbija iz stijene i formira par stotina metara dugu rijeku koja se uliva u Lašvu. Mjesto iznad kojeg se nadvila gradska tvrđava i široke krošnje drveća, omiljeno je odmorište, kako za Travničane, tako i za one koji posjete ovaj grad.

U ovom zanimljivom okruženju se nalazi i čuvena Lutvina kahva, kafanica koju je davne 1887. godine posjetio austrijski princ Rudolf Franc Karl Jozef. Tom prilikom princ je popio kafu i dao novac za obnovu kafane. Zbog toga je zovu i Rudolfova kafana. Dugo godina su u kafanskoj vitrini čuvani džezva i fildžan iz kojeg je princ popio kafu. Za razliku od ostalih kafa, uz Lutvinu kafu, pored džezve i fildžana, dobijete rahat lokum, cigaretu i šibicu.

Ivo Andrić je u svom romanu Travnička hronika kafani nadjenuo ime  Lutvina Kahva i tako je i ostalo:

“Na kraju travničke čaršije, ispod hladnog i hučnog izvora Šumeća, postoji otkad svijet pamti mala “Lutvina kahva”. Toga prvog sopstvenika kafane, Lutve, ne sjećaju se ni najstariji ljudi; taj je bar stotinjak godina već na nekom od rasutih travničkih grobalja, ali svi idu kod Lutve na kahvu i njegovo se ime pamti i izgovara tamo gdje su zaboravljena imena tolikih sultana, vezira i begova………”

Šarena džamija (Sulejmanija)

Na mjestu gdje je već bila džamija, podignuta je nova, Šarena džamija. Novu džamiju je izgradio Sulejman-paša Skopljak, pa je od 1815. godine zovu još i Sulejmanija. Svoje prvo ime Šarena džamija dobila je zbog neobičnih dekoracija na unutrašnjim i vanjskim zidovima. Neobično je i to da joj je munara na lijevoj, umjesto na desnoj strani, kako je pravilo kod islamskih bogomolja. Ova džamija je jedinstvena i po tome što se ista građevina koristi u sakralne i svjetovne svrhe.

Zavičajni muzej

Zavičajni muzej u Travniku osnovan je 1950. godine. Sa zbirkom od 80 hiljada eksponata spada među najvažnije muzeje u BiH i pored Muzeja u franjevačkom samostanu u Fojnici, ovo je jedini muzej u Srednjobosanskom kantonu.

Posebnu pažnju privlači restaurirana kompozicija parnog voza ćire koja se nalazi pored zgrade muzeja.

Sahat-kula na Musali, u Donjoj čaršiji i sahat-kula u Gornjoj čaršiji

Travnik je jedini grad koji ima dvije sahat kule. Za stariju koja se nalazi u Donjoj čaršiji na Musali se ne zna tačno vrijeme nastanka.

Za onu drugu, uz Hadži Ali-begovu džamiju, pretpostavlja se da ju je sagradio Mehmed-paša Kukavica u 18. vijeku, a obnovio ju je 1817. godine Sulejman-paša Skopljak.

Elči-Ibrahim pašina Medresa

Današnja zgrada medrese u Travniku i nema baš veze sa Elči-Ibrahim pašom, ali je zadržala to ime. Prvobitno, medresa koju je izgradio Elči-Ibrahim paša 1706. godine, se nalazila nedaleko od ove nove, ali je srušena zbog izgradnje željezničke pruge. U toj medresi koje više nema, Elči-Ibrahim paša je utemeljio prvu gradsku biblioteku, doniravši 103 rukopisne knjige. U čast tome Ivo Andrić je 1972. godine otkrio spomen ploču na kojoj je bakrenim slovima ispisan tekst o prvoj travničkoj biblioteci.

Nova medresa je izgrađena u pseudomaurskom stilu i po projektu arhitekte koji je projektovao gradsku vijećnicu u Sarajevu. Zovu je i Fejzija medresa, po efendiji Fejziji Đuliću koji je radio kaligrafiju. U sklopu medrese je džamija, kao i vjerska škola internatskog tipa.