Crni je očigledno bio vođa. Po prepredenom prikradanju i spuštenom pogledu naveo me da mislim da je nepredvidiv, što znači da se ne mogu osjećati lagodno. Ostali, nepravilno raspoređeni, kao da su čekali na znak. Mračna ulica i poneka treperava sijalica stvarali su idealnu scenografiju za događaj koji se već odvijao u mojoj glavi. Kažu da je u ovakvim situacijama najbolje ostati miran i praviti se da ne postoje. Možda da se pravim da ni mi ne postojimo. Možda ne tražimo prokleti restoran po mračnim ulicama i u potpuno nepoznatom gradu. Po tome, upravo nisam stao u fekalije što se...
