Obišao sam mnoge gradove, ali nisam siguran da postoji grad kao što je Čongćing. Uzdigao se na ušću rijeka Yangtze i Jialing, među brdima koja se naizgled ne daju ni osvojiti ni zaobići. Taj grad kao da je odlučio da ignoriše pravila arhitekture, geografije, logike – i odlučio da prirodu testira do krajnjih granica.

Dok hodam u pomalo nestvarnom okruženju, sa osjećajem zbunjenosti i divljenja, prate me neboderi u beskonačnim nizovima. Podignuti na slojevitom planinskom terenu gdje putevi, zgrade i metro linije postoje na više nivoa stvaraju neobičnu sliku grada kakve viđate u filmovima naučne fantastike. Zbog te urbane slike Čongćing nazivaju i “8D” gradom (svojom složenošću prevazilazi 3D predstavu prostora), u kojem prostor, vrijeme i gravitacija kao da funkcionišu na poseban način. Onima koji su ostali fascinirani futurističkom siluetom Dubaija, Čongćing će djelovati kao njegova planinska, još dramatičnija verzija.

U Čongćingu zgrada ima ulaz na “prvom spratu” a izađeš iz nje na desetom – i opet si na tlu, kao da se ništa nije promijenilo. Metro ide kroz zgradu (bukvalno kroz stanicu Liziba), autoputevi se penju jedan iznad drugog u pet slojeva, a mostova ima toliko da ni Google Maps ne zna gdje da te vodi. Jedan od najpoznatijih – Huangjuewan flyover – sa 5 nivoa i preko 20 različitih prelaza, izgleda kao vizuelni prikaz iz neke video igre. Pravi test za zdrav razum i navigaciju.

Brojni mostovi, isprepleteni putevi, mnogi na stubovima (kako drugačije između zgrada koje kao da vise u vazduhu i stoje jedna drugoj na “glavi”) na mapi izgledaju kao haos, ali kad si unutra – sve nekako funkcioniše. I to zastrašujuće dobro.

Odakle uopšte krenuti u obilazak mega-grada, čije opštinske granice dosežu veličinu Austrije i unutar kojih živi preko 30 miliona ljudi?  Ideja da se odsjedne u starom dijelu grada ujedno je i ponudila odgovor na pitanje.

Ciqikou Ancient Town

Ciqikou je na ovom mjestu više od hiljadu godina. Uređen i presvučen u novo ruho, danas funkcioniše kao trgovačka zona sa zanatskim radnjama, prodavnicama i restoranima u tradicionalnom duhu. Uske kamene ulice, lampioni, miris paprene supe i pečenih tofu zalogaja, lokalne melodije koje se probijaju kroz gužvu — ovdje je prirodno zastati i osjetiti atmosferu starih vremena. Vrijeme je sporije, mirisnije, nostalgičnije.

A nigdje se duh grada ne osjeti snažnije nego za stolom uz čuveni čongćinški hot pot — kipući lonac crvene, paprene supe u kojoj se kuhaju meso, povrće i tofu. Kažu da ako nisi osjetio kako ti usne bride od sečuanskog bibera, nisi zaista bio u Čongćingu.

Odavde je centar Čongćinga udaljen gotovo 20 kilometara. Put do tamo djeluje kao polagani ulazak u budućnost. Nižu se mostovi i neboderi uz obalu rijeke Jialing (Jialing River), a zatim nas slične scene prate i uz rijeku Jangce (Yangtze River). Šetališta i drvoredi uvijaju se zajedno s vodenim tokovima. Iako izgleda da su priroda i urbanizam u Čongćingu u stalnoj zavadi, ipak bez problema guraju ruku pod ruku i sve to zajedno diše kao jedan organizam.

 Prvo zaustavljanje — stanica Liziba (Liziba Station)

Gomila okupljenih jasno govori o popularnosti ovog mjesta. Ova nadzemna stanica monoraila, gdje vozovi Linije 2 prolaze kroz stambenu zgradu, pokazuje koliko je složena transportna mreža Čongćinga kao planinskog grada. Sačekali smo da voz nestane u utrobi zgrade — jedan, pa drugi, pa još jedan. Zgrada se činila nezasitnom.

U ovom gradu nijedna fotografija ne može prikazati ono što oči vide. Sve je pod uglom. Sve je visoko. Ili nisko. Ili i jedno i drugo — u isto vrijeme.

 Možda je Žičara na rijeci Jangce (Yangtze River Cableway) ono magično iskustvo koje pruža pravu predstavu o izgledu središta ovog megagrada.

Dok se kabina lagano ljulja na sajlama, okrećemo se na sve strane da upijemo što više tokom prelaza dugog nešto više od kilometra. Pažnju privlači impozantni Dongshuimen Bridge, jedan od brojnih, ali i najljepših mostova u gradu. Na drugoj obali čekaju nas načičkani neboderi — urbano srce futurističkog Čongćinga, na mjestu gdje se sastaju dvije velike rijeke – Jialing i Jangce.

Sušta suprotnost toj slici budućnosti je tihi, drevni kutak prošlosti — Cehovska dvorana Huguang (Huguang Guild Hall). Sa svojim žutim zidovima, crnim pločicama i reljefnim vratima i prozorima, ovaj kompleks tradicionalnih četvorougaonih dvorišta (siheyuan) krase crveni drveni paviljoni.

U odajama i prolazima susrećemo figure istorijskih ličnosti i doseljenika iz južne Kine u prirodnoj veličini, kao i scene koje prikazuju svakodnevni život nekada. Cjelokupan utisak zaokružuje stara operska bina, koja je i danas mjesto izvođenja predstava. Na izlazu smo se našli ispod već pomenutog Dongshuimen mosta. Neposredna blizina ga je činila još impozantnijim, a nas nekako sićušnim.

Povratak u budućnost

Mir i spokoj istorijskog kompleksa Huguang brzo nas napuštaju, a onaj pravi, pomalo haotični duh grada ponovo nas preuzima u Pješačkoj ulici Jiefangbei (Jiefangbei Pedestrian Street). Ulica je dobila ime po Spomeniku narodnog oslobođenja, obilježju Čongćinga, podignutom u čast oslobođenja grada od sedamdeset godina kolonijalne vladavine. Možda je to manje važna informacija od one da je ovo jedan od najprometnijih dijelova centra Čongćinga, sa tri glavne ulice prepune trgovina i prodavnica.

Možda je ovo pravi raj za šopingholičare, ali i logičan uvod za posjetu jednom sličnom „raju“ – Raffles City Chongqing. Ovo integrisano urbano središte, sa ogromnim tržnim centrom i luksuznim hotelima visoke klase, smjestilo se na delti Chaotianmena i predstavlja jednu od ključnih znamenitosti grada. Oblikovan poput velikog jedra spremnog za isplovljavanje, sa dva sjeverna tornja visoka 350 metara, bio je savršena najava za naše isplovljavanje na trodnevnu plovidbu rijekom Jangce, jednom od najdužih na svijetu.

Hongya Cave

Noću grad mijenja identitet. Svjetleći vozovi klize preko blještavih mostova. Magla iznad Jangcea i neonska svjetla pretvaraju horizont u misteriozan prizor iz futurističkog filma. Možda otuda i „cyberpunk“ – još jedan od nadimaka za ovaj, po mnogo čemu, jedinstveni grad. U tom ambijentu posebno se izdvaja Hongya Cave.

Spektakularna drvena konstrukcija, priljubljena uz liticu, raspoređena je na jedanaest nivoa terasa. Restorani, barovi i suvenirnice smješteni su u objektu izgrađenom u tradicionalnom Bayu stilu. Iako je današnji kompleks savremenog datuma, podignut je na prostoru nekadašnje Hongya kapije, čije porijeklo seže više od dva milenijuma unazad, u vrijeme drevne države Ba.

Danju zanimljiva arhitektonska cjelina, noću postaje jedan od najupečatljivijih prizora u Čongćingu. Sa terasa se pruža pogled na rijeku Jialing, neposredno prije njenog ušća u Jangce kod Chaotianmena – mjesta gdje se dvije velike rijeke susreću i presijecaju.

Zato smo sada tu, u luci Chaotianmen (Chaotianmen Port) na palubi broda. Okružuju nas neboderi, brodovi, ljudi, buka i mirisi.

Na nebu dronovi stvaraju svjetlosni šou. Sve izgleda spremno za isplovljavanje u novu avanturu.