Nakon tri dana strogog izležavanja, prijatnih i opuštenih večeri unutar rezorta, bilo je vrijeme za neko drugačije veče, na nekom novom mjestu. Uputili smo se ka Kušadasiju (Kuşadası). Bliži se veče i dan prelazi u noć. Ulice grada se polako pune i pretvaraju ga u pravu košnicu. Dolmuši (dolmuş) zuje periferijom kao pčelice i skupljaju polen u vidu turista i vredno i bez stajanja ih istovaraju u središtu grada. Ako ne stignete do stajališta, ne brinite, simpatični mali kombi će vas pokupiti pored puta, jer u Turskoj mnoga pravila ne podliježu striktnoj primjeni. Dovoljno je samo da podignete ruku i već ste jedna od „sardina“ u uzanoj unutrašnjosti dolmuša. Sića od naplate jeftinih karata zvecka (oko 1 €), toki-voki kašljuca, pokačeni viseći objekti na retrovizoru živahno se klate, zaklanjajući vidik, a vesela muzika svira. Truckate se i mimoilazite sa ostalom braćom „dolmušima“, a svjetla grada su sve bliže i bliže. Prolazimo kroz modernu šoping ulicu Inonu (Inonu Bulvari) ravno do obale i luke, te izbijamo na Ataturk bulevar (Atatürk Bulvari).
U luci oko koje se sve dešava obilazak možete nastaviti konjskim zapregama, raznovrsnog dizajna i otmjena izgleda, što je sporiji način s obzirom na gužvu na ulicama, ili se jednostavno stopiti sa morem drugih šetača i prepustiti duhu uzavrelog grada. Mi smo izabrali ovo drugo. Veliki ukotvljeni kruzer daje odgovor na pitanje zašto je uobičajeno velika gužva, ove večeri još veća. Osim gužve, to je po pravilu značilo da će i cijene u radnjama skočiti, tako da, ako ste odlučili da nešto pazarite na ulici ili jednom od bazara (Veliki, Orijent i Kušadasi bazar), bolje ćete proći kad kruzer ne bude u luci.
Impozantno plovilo je zbog njegove veličine i blještavila bilo teško ne vidjeti. Jednako je na drugoj strani blještala i marina ka kojoj smo se uputili. Smjenjuju se restorani i barovi. Koncept se nastavlja i u sređenoj marini, samo u još luksuznijim varijantama i uz dodatak modernog šoping centra. Tu kao da sam izgubio Tursku koju sam želio vidjeti, tako da smo se brzo vratili na polaznu tačku i krenuli ka onom tradicionalnijem dijelu luke i grada.
Da Kušadasi ili „Ostrvo ptica“ (kuş – ptica i ada – ostrvo) ime duguje pticama, podsjeća nas „Ruka mira“ (El Heykeli na turskom), spomenik u vidu džinovske ruke, što izbija iz mola držeći usplahirene ptice na dlanu. Dobra prilika da se napravi nekoliko fotografija i uzme kratak predah.
Odatle, šetalištem se nižu radnjice sa hranom, pićem, raznim poslasticama. Pažnju privlači jedan spretni prodavac dondurme (dondurma), originalnog turskog sladoleda. Ovaj sladoled ima dva sastojka koji ga čine drugačijim od klasičnog. Prvi je salep prah, a drugi smola sa drveta mastike. Zbog njih sladoled je rastezljiv i vrlo sporo se topi, i što je najvažnije, veoma ukusan, a usput vam otkačeni sladoledžija pripremi i malu predstavu. Klinci su u nevjerici posmatrali kako cjelokupan sadržaj izvađen iz posude za hlađenje pokušava smjestiti u majušni kornet u njihovoj ruci. Moram priznati, i meni je bilo zanimljivo.
Bili su mi zanimljivi i mali stolovi na kojima ste mogli da probate dagnje s limunom, jednako kao i bazari sa velikom ponudom kopija brendiranih modnih proizvoda. Dobar kvalitet očigledno je privlačio kupce. U Turskoj se cjenkanje podrazumijeva, skoro kao obavezan ceremonijal. Ako to ne znate, ne brinite, sam prodavac će vas u njega uvući. Jednoj gospođi je Ermezova (Hermès) torba zapala za oči, ali se brzo okrenula kad je čula da košta 130 €. Odmah je iza sebe začula: „Dobro, prodaću vam je za 100“. Zastala je neodlučna dok je iskusni trgovac već stavljao torbu u njene ruke. Veliko „H“ pred njenim očima je vjerovatno trebalo imati hipnotičko dejstvo, ali se ipak nije dala zbuniti, pa je skoro ravnodušno ponudila 35 €. Brkati turčin se prvo nasmijao, pa uhvatio za glavu: „Ali, gospođo, pa molim vas, pa gdje je tu moja zarada?! Najniže dokle mogu ići je 50 €, i to da ništa ne zaradim“. Gospođa je rekla da je to novac koji ona može odvojiti i da sasvim razumije da se njemu ne isplati. Na to je omaleni prodavac počeo gunđati na turskom i vraćati torbu na njeno mjesto, a onda kad je žena već izašla na ulicu za njom povikao: „Dobro, dobro, evo daću vam za 35“. Na kraju je rekao da ima sreće i da je to da razbije maler jer već nekoliko sati nije prodao nijednu torbu. Tako je morao da se zadovolji sa ponuđenim, a dobio je i širok osmijeh zadovoljne mušterije.
Šetalište uz obalu i Ataturk bulevar, nakon centralnog trga i monumenta posvećenog Ataturku, završava se zidinama tvrđave sa početka 17. vijeka. Ova jednostavna kockasta građevina i nekadašnja carinarnica danas je pretvorena u hotel „Okuz Mehmed Paša“ (Okuz Mehmet Pasa Kervanserayi).
Onaj kruzer je sad ispred nas na moru. U ravni s njim i lijevo od nas, sramežljivo svjetluca tvrđava na Golubijem ostrvu (Guvercinada), sada poluostrvu, jer je ostrvce molom spojeno s kopnom. Ova tvrđava datira iz vremena Vizantije, a kasnije za vrijeme Otomanskog carstva, služila je uglavnom za odbranu od gusarskih napada. Otud i nadimak Gusarska tvrđava. Nažalost, bila je zatvorena za posjete zbog restauracije, pa je prilika da je vidimo propala.
Šetnju nastavljamo udaljavajući se od obale i zalazimo u svijet uličnog šarenila, okićenog suvenirima, ćilimima, odjećom, jaknama, torbama, keramikom, nakitom. Miris mora koje smo sa sobom dovukli, miješa se sa mirisima hrane i čaja, mirisima tekstila i kože. Miješaju se i sa nekim drugim, manje atraktivnim mirisima. Sve je to na ulicama Kušadasija, teatru na otvorenom, sa scenografijom iznimnog bogatstva boja. Svako malo predstava. Svaka radnja pozornica. Trgovci kao glavni glumci oglašavaju se na svakojakim jezicima, pokazuju bogatstvo gestikulacija i ekspresija. Gledalište aktivno učestvuje u neprekidnoj selidbi od scene do scene.
Svojevrsna interakcija, sa dinamikom koja zahtijeva odmor u nekom od restorana ili barova. Proći ću bučnu ulicu barova, gdje se noćni provod polako zahuktava. Proći ću popularni Irski pab, proći ću popularni „Kalyon“ restoran u ulici Saglik, okićenoj mnoštvom svjetlećih lampiona od papira.
Proći ću i neka druga mjesta koja se manje-više mogu naći bilo gdje izvan Turske, a zatim ću sjesti u baštu male i neugledne aščinice i naručiti veliko Efes pivo. Sjediću. Raspetljavati haos zamršenih muzičkih tonova, gledati predstavu na otvorenom, hladiti dlan na flaši orošenog Efesa (veoma dobrog) i upijati svaki tren, svaki miris i biti u Kušadasiju, biti u Turskoj.
Prije nego stignete u Kušadasi, moraćete da sletite u Izmir i provezete se brdovitim reljefom zapadne Turske ili Egejske regije. Trebaće vam oko sat i trideset minuta vožnje modernim busom i modernim putevima, kroz ne tako bujnu vegetaciju. Prosjek popravljaju brda presvučene niskim rastinjem, osamljene grupice čempresa, maslinjaci, te poneka poljana obučena u vinovu lozu. Susret sa novim predjelima uspješno prekraćuje vrijeme i ubrzo šaroliki reljef turskih prostranstava ustupa mjesto šumovitoj udolini i mjestu u kojem ćemo boraviti nekoliko sledećih dana, turističkom naselju Kustur Klub (Kustur Club Holiday Village).
Oko brojnih kuća sa apartmanima, smještenih u hladovini visokih četinara i palmi nalazi se fino uređen zeleni prostor, prošaran ukrasnim biljkama i kamenim stazama. Poseban šarm cijelom ambijentu daju razigrane vjeverice. Trčkaraju na sve strane i ne ustručavaju se da vam priđu sasvim blizu, posebno ako imate nešto da im ponudite.
Kako se bliži obali i moru cijelo naselje se otvara u pozornicu sa velikim bazenom. Čitav kompleks je sa te strane oivičen lokalnom cestom, a ispod nje podvožnjak vodi na pješčanu plažu koju zapljuskuje čisto i toplo more. Mali kameni sprud obilježava prirodnu granicu rezorta, a dovitljivi domaćini su ga iskoristili da izgrade à la carte restoran. Naš prvi, istraživački dan upravo smo tu završili. Ovdje se zalazak sunca činio bližim i romantičnijim. Kad tome dodamo laganu večeru, čašu vina i tihu muziku pomiješanu sa dobovanjem talasa o kamenite zidove, slika je potpuna.
Upravo ovakva atmosfera je vladala i za naše posjete, a osoblje je svojim diskretnim ophođenjem nastojalo da je ne naruši. Jednog mladog konobara da iskoči iz svoje radne rutine nagnala je naša konverzacija na njemu poznatom jeziku, te nije mogao da odoli, a da nas ne upita odakle smo. Bio je sretan da nam kaže da je i on iz naših krajeva (tačnije iz Makedonije). Ostatak večeri smo razmijenili još poneku riječ. Budno je motrio da nam nešto ne nedostaje i sve vrijeme bio veseo i nasmijan.
Među poznatim destinacijama za odmor duž Turske obale, ako dolazite iz Evrope, Kušadasi će vam se naći među prvim na putu. All inclusive hotelski kompleksi sa bogatim sadržajima, kilometri obale ispresjecane brojnim plažama po svačijem ukusu, toplo i čisto Egejsko more. Čitavo vrijeme boravka u Turskoj bilo je prožeto pozitivnim vibracijama. U smještaju, u restoranima, prodavnicama, na ulicama Kušadasija. Domaćini svojim veselim temperamentom i neposrednošću nadograđuju svoju tradicionalno poslovnu dovitljivost i u sprezi sa nekom stalnom, a opet umirujućom užurbanosšću, stvaraju zabavan ambijent u kojem se osjećate prijatno i bezbjedno. Osim toga, treba reći da je Kušadasi dosta sređen i prilično čist i njegova težnja da postane moderan lučki grad i moderno ljetovalište sasvim je primjetna.
Kad se tome pridoda da je ovaj grad raj za šoping i da ima bogat noćni život, mnogima će to biti sasvim dovoljno da se odluče da upravo tu provedu svoj godišnji odmor. Neko će reći da ove atribute manje-više posjeduju i druge destinacije na Turskoj obali i neće puno pogriješiti, ali ono što bi nekima mogla biti prednost Kušadasija, kao u mom slučaju, jeste blizina drevnog grada Efesa (Ephesus).
Još par riječi o rezortu Kustur Club Holiday Village
Smješten na blagoj padini obrasloj četinarima i palmama kako se bliži obali. Nekima bi, koji su udaljeniji od obale svakodnevno penjanje do smještaja moglo predstavljati problem. To je lako riješiti ako uzmete sobu bliže obali. Sobe su dovoljne velike i čiste, iako se čini da im je došlo vrijeme za renoviranje i određeno osvježenje. Sadržaja za zabavu ima dovoljno kako za djecu, tako i za odrasle. Pored dva velika bazena na obali, kao i jednog sa toboganima, postoje i dva manja bazena u unutrašnjosti rezorta, posebno pogodna za one koji imaju djecu.
Veliki restoran ima bogatu i raznovrsnu ponudu. Hrana je dobra, a osoblje ljubazno i uslužno. Bogatu ponudu ima i otvoreni bar pored bazena. Noćni bar koji radi do jutra nije nešto posjećen, što se može pripisati visokim cijenama pića, kao i mnogo zanimljivoj varijanti noćnog provoda u noćnim barovima Kušadasija. À la carte restorani (ima ih tri) imaju kvalitetnu ponudu, a posebno preporučujem onaj na obali, pored plaže. Plaža je pješčana, sa fiksnim suncobranima od slame, a more toplo i čisto. Nekim danima, u poslijepodnevnim satima, voda zna nanijeti travu, perje i slično – ali nema vještačkog otpada. Sve u svemu, nema nekih krupnih zamjerki i mislim da je ovaj rezort sasvim dobar odabir ako se odlučite za odmor u Kušadasiju.
